Što je to što sjedinjuje? Koji je to zajednički cilj koji povezuje eko sela? To je zajednički temelj, zavisan od mjesta do mjesta, često utemeljen na zajedničkom pogledu prema ekologiji, društvu ili duhovnosti, odnosno, sveobuhvatno ljepilo cjelokupnog pokreta eko sela je održivost.
Stručnjak za okoliš, novinar i pisac Paul Hawken jednostavno je obajsnio održivost kao: „zlatno pravilo: ostavi svijet boljim nego si ga našao, ne uzimaj više nego što ti treba, ne šteti životu ili okolišu, a ako to i činiš, ispravi to.“
OSAM NIVOA ODRŽIVOSTI
U namjeri održavanja integriteta originalne vizije među svojim članstvom, GEN je kao mrežna organizacija, razvila koncept održive revizije koja je mjerni alat za eko sela i co-housing zajednice.
Metoda je nazvana „brza procjena održivosti zajednice“ i sastoji se od jednostavne liste provjere, a odnosi se na osam nivoa održivosti.
1.1 EKOLOŠKA ODRŽIVOST
Sastoji se od još osam podnivoa:
1.1.1 OSJEĆAJ ZA MJESTO
Ljudi u eko selima su na duboki način povezani sa mjestom na kojem žive. Nastoje da u što većoj harmoniji i sinhronicitetu žive sa svim živim bićima na tom području. Brinu se da se zemlja, zrak, voda, biljke, životinje, ljudi i sve ostalo što ih okružuju ne truje ili ako je to neizbježno, barem u neznatnim mjerama. Stanovnici eko sela brinu se za bioraznolikost i nastoje svake godine podići razinu humusa na svojim poljima.
1.1.2 DOSTUPNOST HRANE, PROIZVODNJA I DISTRIBUCIJA
Primarno, hrana se proizvodi lokalno i bio-regionalno, potičući lokalni razvoj. Uzgaja se ekološki i/ili biodinamički odražavajući visoki balans hraniva i kvalitete.
Permakultura kao način dizajniranja krajobraza i vrtlarenja, sastavni je dio eko sela i njihove edukacije.
Pesticidi i umjetna gnojiva se uopće ne koriste ili samo neznatno u posebnim okolnostima.
Koriste se sortna sjemena izbjegavakući hibride, a GMO sjeme je potpuno neprihvatljivo za uzgoj.
U velikoj mjeri koriste se manji plastenici/staklenici ili stakleni vrtovi u sklopu kuća.
1.3 INFRASTRUKTURA, EKOLOŠKA GRADNJA I PRIJEVOZ
Građevinske strukture se dizajniraju kako bi se uklapale i nadopunjavale prirodni okoliš, koristeći prirodne, bio-regionalne i ekološke materijale i metode konstrukcije.
Svrha im je kako poštivanje Zemlje, lokalnog bilja, životinja tako i čovjeka i njegovih potreba za skladnim životom sa svojom okolinom.
Eko sela i stambene zajednice u velikim gradovima (co-housing) dizajnirani su tako da se korištenje motornih vozila unutar naselja svodi na minimum. Vozila se dijele, udružuju, koriste se vozila na čiste obnovljive izvore energije.
Također radna mjesta u okviru zajednice ili rad od kuće smanjuje potrebu korištenja vozila.
1.4 RECIKLIRANJE
Konzumacija i generiranje otpada su minimalni. Recikliranje, ponovna upotreba, popravci i prerada u nešto novo odvijaju se u okviru zajednice (slike 3 i 4).
Na dobrovoljnoj bazi prakticira se jednostavnost kroz dijeljenje resursa, opreme, alata, zajednička kupovina kako bi se smanjila upotreba prirodnih resursa i stvaranje krutog otpada.
1.5 BRIGA ZA VODU
Velika briga vodi se za površinske i podzemne vode, poštujući ih, štiteći i čuvajući ih, koristeći samo prirodne i zdrave supstance za eventualno pročišćavanje.
Očuvanje vode se provodi i kroz korištenje kišnice, minimalno trošenje po kućanstvima pomoću uređaja za smanjenje potrošnje, koristeći prirodna neotrovna sredstva za čišćenje i preventivno kontroliranje vodovoda kako bi se popravili kvarovi na njemu.
1.6 ZBRINJAVANJE OTPADNIH VODA
Otpadne vode i ljudske fekalije zbrinjavaju se za dobrobit okoliša i zajednice.
Kanalizacijski sistemi koji uključuju kompostne, suhe ili vodene toalete, otpadne vode iz preradbenih postrojenja, zbrinjavaju se pomoću različito dizajniranih biljnih pročišćivaća (wetland- slika 5 i living machine – slika 6).
Kvaliteta vode koja izlazi iz biljnih pročišćavaća mora zadovoljavati visoke standarde čistoće i mora biti spremna za ispust u prirodu ili ponovno korištenje u kućanstvu ili vrtu.
1.7 INTEGRIRANI SISTEMI OBNOVLJIVE ENERGIJE
Obnovljivi, neotrovni izvori energije koriste se za grijanje i električnu energiju (solarna, vjetra (slika 7), vode, biomasa i geotermalna energija).
Ušteda energije postiže se i pravilnim dizajniranjem nastambi u odnosu na strane svijeta, veličinom otvorenih/zatvorenih površina te pravilnim izborom građevinskog materijala.
1.8 USPOSTAVLJANJE EKOLOŠKIH PRINCIPA
Oponašanje prirode gdje je god moguće jedan je od glavnih ekoloških principa.
Raditi u uvjetima gdje je eko sistem najbliži prirodnim uvjetima.
Obratiti pozornost na „ključne“ vrste koje su glavne komponentne ekosistema i o kojima ovise mnoge druge vrste.
Koristiti pionirske vrste i prirodne pogodnosti kako bi se olakšao proces obnove prirode. Ponovo stvoriti prirodne niše gdje su nestale.
Ponovo uspostaviti ekološke veze – povezati niti u mreži života.
Kontrolirati i/ili ukloniti uvedene vrste.
Ukloniti ili ublažiti faktore koji spriječavaju obnovu prirode.
Pustiti prirodi da napravi većinu posla.
Ljubav njeguje životnu silu i duh u svim bićima i ona je značajan faktor u iscjeljivanju Zemlje.
1.2 ODRŽIVO OBRAZOVANJE
Obrazovanje koje osnažuje pojedince i zajednice sa znanjima za oblikovanje svoga svijeta uz postizanje većeg samopouzdanja i samopoštovanja. Ta edukacija je univerzalna i interdisciplinarna po područjina, ali je lokalna po primjeni, čuvajući dragocjene kulturne različitosti.
Istraživanjem i širenjem, ona percipira ljudke granice i potencijale, a curriculum koji promovira, pomiče preokret od stisnutog uskogrudnog osjećaja sebe do šireg, drevnog i rastezljivog osjećanja istinskog prirodnog sebe.
Ovaj način obrazovanja utemeljen je na direktnom iskustvu i svjesno ponovo rasplamsava tradicionalne načine podučavanja gdje „svatko podučava jednoga“ ('each one teach one') ili „svatko podučava“ ('each-teach'). Učenje se promatra kao nešto što se odvija među vršnjacima. Sve dobne skupine uključene su u učenje i podučavanje kroz različite oblike.
Cijelo selo podučava jedno dijete, suprotno akademskom pristupu „stavi u“ već s naglaskom na „izvuci iz“.
Osim obrazovanja koje se stječe tijekom življenja ili posjeta eko selima, postoji mogućnost i formalnog obrazovanja koja su pokrenuta u okviru Schumacher Collega (slike 8 i 9) i GAIA University na kojima se dobiva holističko znanje o održivosti kroz diplomske ili poslijediplomske studije.
Jedni od glavnih predavača na Schumacher Collegu su i poznati kvantni fizičar Fritjof Capra te ayur vedski liječnik Deepak Chopra čije su knjige prevedene i na hrvatski jezik.
Gaia Education (slika 10) osnovan je nakon serije susreta među edukatorima iz različitih eko sela širom svijeta. Gruapa se nazvala GEESE („guska“ op.prev.) - Global Ecovillage Educators for Sustainable Earth (Globalni edukatori eko sela za održivost Zemlje) kako bi potvrdila važnost suradnje i vodstva za vrijeme migracije jata divljih gusaka.
1.3 KULTURNA ODRŽIVOST
Kulturna životnost održava se kroz umjetničke te druge kulturne aktivnosti i proslave. Kreativnost i umjetnost se promatraju kao izričaj jedinstva i međudjelovanja sa Svemirom te se ohrabruju i potiču kroz različite oblike umjetničkog izričaja, umjetničkog načina življenja, čuvajući i dijeljeći ljepote te umjetničke vrijednosti (slike 12 i 13).
Velika pozornost obraća se ritualnim proslavama (solsticiji, ekvinociji id.) kroz rituale, pjesmu, ples i ostale umjetničke aktivnosti. Svrha toga je povezivanje na dubljim razinama pojedinca sa samim sobom, drugim bićima i sa cijelim Svemirom.
Kulturna različitost i multikulturalnost poštuju se kao izvor zdravlja, životnosti i kreativnosti u skladu s prirodnim okolišem i međuljudskim vezama unutar zajednica.
Njeguje se prijenos kreativnih vještina na mlađe generacije.
1.4 EKONOMSKA ODRŽIVOST
Ekonomska održivost temelji se na lokalnom ekonomskom sistemu koji podrazumijeva nabavu iz lokalnih izvora te prodaju na lokalnom tržištu. Time je omogućeno novcu koji je stvoren u eko selu da cirkulira što duže unutar zajednice prije nego se izda van.
Članovi zajednice hrabre se i potiču da pokrenu vlastito poduzetništvo koje će se temeljiti na lokalnim izvorima, neće zagađivati okoliš te neće izrabljivati ljude i okoliš.
Održivoj ekonomiji u eko selima doprinose i u velikoj mjeri zajedničke dobrovoljne akcije, namicanje sredstava (fundraising) iz različitih donatorskih izvora s kojima se pokreću mnogobrojni projekti ekonomske ili neke druge naravi potrebne za zajednicu.
Eko sela pružaju iskustvo ne monetarnog obilja u osobnom životu svakog pojedinaca, a slavljenje poduzetništva kao svetog, daje poslu ispunjavajući i smislen osjećaj.
Misija holističkog poduzetništva temelji se na:
- najboljoj održivoj praksi
- ispravnom življenju
- dionicima (stakeholders)
- ispravnom upravljanju
- odvajanju dijela profita za razvoj i dobrobit zajednice (obično 10%)
Ekonomska održivost manifestirala se i kroz uvođenje vlastitih valuta kao što je slučaj u eko selima Damanhur (slika 14) na sjeveru Italije te u Findhornu (slika 15) u Škotskoj.
1.5 POLITIČKA ODRŽIVOST
Temelji se na pomaku od „vlasti nad“ ka „vlasti sa“, uključujući sudjelovanje u procesu donošenja odluka.
Umijeće vođenja temelji sa na važnosti svakog glasa u krugu, a sukobi i razlike su dio procesa upravljanja. Upravljanje promiče osjećaj društvene stabilnosti i dinamičnog života utemeljenih na sigurnosti i mogućnosti svakog pojedinaca da se slobodno izrazi za dobrobit svih.
Eko sela, kao holističke zajednice, mogu težiti i većoj političkoj samostalnosti u odnosu na okruženje u kojem žive, tako da je Republika Italija pred kraj prošloga stoljeća dopustila Federaciji Damanhur političko i teritorijalno otcjepljenje.
1.6 ODRŽIVA KOMUNIKACIJA
Članovi eko sela predano rade i na međusobnoj komunikaciji unutar zajednica, kroz različite oblike radionica o nenasilnoj komunikaciji, facilitiranju, medijaciji i ostalim oblicima kvalitetne međuljudske komunikacije.
Također, izgradili su mrežu uspješne komunikacije unutar GEN-a te i sa ostatkom svijeta kroz prenošenje svojih znanja, vještina i talenata.
U velikoj mjeri članovi eko sela učestvuju u kreiranju lokalnih, regionalni, državnih i međunarodnih politika, djelujući kroz nevladine organizacije pri UN-u i ostalim međunarodnim organizacijam mijenjajući svijest pojedinaca i grupa.
Organizatori su velikog broja međunarodnih konferencija vezanih za održivi razvoj, socijalno poduzetništvo, obnovljive izvore energija i druge teme.
1.7 ODRŽIVA DUHOVNOST
Članovi zajednica slobodni su održavati i slaviti svoju povezanost s božanskim, metafizičkim kroz predaju vlastitim religijskim i/ili duhovnim praksama koje su sami odabrali.
Mogućnosti za konteplaciju i unutarnji razvoj sebstva omogućeni su u zajednicama kako kroz individualne pristupe i prakse tako i kroz zajedničke programe. Prostor za duhovna okupljanja osiguran je unutar domova i u zajedničkim prostorima.
Ciklus promjene u životu spoznaje se i dijeli na proslavama, ceremonijama i obredima prolaznosti. Za svakog pojedinaca važno je da što ranije spozna svoju vlastitu viziju i misiju kako bi svoj život proveo u što većem skladu sa božanskim planom, pridržavajući se temaljnih ljudskih vrijednosti.
1.8 ODRŽIVO ZDRAVLJE
Holistički pristup zdravlju temelji se kroz prizmu cjelovitog poimanja osobe/ljudskog bića kao fizičke, emocionalne, mentalne i duhovne podosobnosti. Ozdravljenje, iscjeljenje i usklađivanje sva navedena četiri ljudska tijela oslanjaju se uglavnom na prirodne zakone i alternativne načine liječenja. U ovakvom načinu liječenja princip je pronalaženja ljekovitih proizvoda i priprema pripravaka lokalno, kako bi bili brzo i lako dostupni svima.
Zagovara se i prakticira također i „medicinski brak“ između komplementarne i službene medicine koja sa svojim najnovijim znanstvenim istraživanjima uvelike doprinosi razvoju zdravlja uopće.
Suprotno od načina rađanja i umiranja u današnjem „civiliziranom“ svijetu, stanovnici eko sela zagovaraju rađanje i umiranje u vlastitom domu, kao i nekad, u ne tako davnim vremenima jer se iskustveno pokazalo da takav način dolaska i odlaska bića na ovaj i sa ovog svijeta djeluje na cjelokupni razvoj osobnosti čovjeka i njegovoj utemeljenosti u vlastitom sebstvu.
Ljubav, prijateljstvo, glazba, ples, pjesma, igra, smijeh, priroda, vjera, molitva, meditacija, tjelovježba, važni su elementi cjelovitog zdravlja i oni se svakodnevno upražnjavaju.
2. PRIRODNI KORACI – ČETIRI UVJETA ZA ODRŽIVOST
Prirodni koraci su kreativni i novi pristup za oslovljavanje izazova vezanih za okoliš utemeljenih na koncenzusu i sistemskom razmišljanju. Svrha im je da razviju i dijele zajednički okvir koji se sastoji od razumijevanja naučnih principa koji mogu služiti poput kompasa i vodiča društvu prema održivoj budućnosti.
2.1 SMANJENJE RUDARENJA I UPOTREBE FOSILNIH GORIVA
„Tvari iz zemljine kore ne smiju se sistematski povećavati u prirodi. To znači da se fosilna goriva, metali i ostali minerali ne smiju vaditi brže nego što se mogu ponovo nataložiti u zemljinoj kori.“ Jednostavno, potrebno je koristiti obnovljive, netoksične izvore energije koji ne povećavaju koncentracije opasnih metala i zagađivača.
Rudarstvo i izgaranje fosilnih goriva u širokom rasponu ostavljaju tvari koje ne nestaju, već se kontinuirano talože i šire unutar ekosfere. Priroda se tijekom miliona godina prilagodila na specifičnu količinu tih materija. Stanice živih bića ne znaju kako da postupaju sa tako povećanim količinama žive, olova, radioaktivnih tvari i ostalih opasnih spojeva iz rudnika, vrlo često dovodeći do teških bolesti kroz slabljenje imuniteta i nepravilnog razvoja i funkcioniranja tijela.
Izgaranje fosilnih goriva stvara opasni nivo nevidljivih zagađivača koji doprinose stvaranju smoga, kiselih kiša i globalnih klimatskih promjena.
Stanovnici eko sela zalažu se za smanjenje prekomjernog korištenja energije, kroz smanjenje korištenja motornih vozila, veće korištenje javnog transporta, bicikla, pješaćenja i ostalih načina nezagađujućeg prijevoza. Također, smatraju da se energija može uštedjeti putem štednih šarulja, kvalitetne izolacije, smanjenog grijanja i rashlađivanja itd. Podržavaju prijelaz na obnovljive izvore energije od sunca i vjetra umjesto nuklearnih, ugljenih i naftnih. Recikliranjem metala i njihovom ponovnom upotrebom mogu se smanjiti nova otvaranja rudokopa. Iz tog razloga, također ne žele koristiti i umjetna gnojiva jer se za njihovu proizvodnju mora oštetiti zemljina kora.
2.2 ELIMINIRANJE UPOTREBE OPASNIH PROIZVODA STVORENIH U DRUŠTVU
„Tvari proizvedene u društvu ne smiju se sistematski povećavati u prirodi. To znači da se te tvari ne smiju proizvoditi brže nego što se mogu raspasti i biti ponovo integrirane u prirodni ciklus.“ Što znači da moramo koristiti biorazgradive, neotrovne tvari koje neće prouzročiti širenje otrova po prirodi.
Od II svjetskog rata čovječanstvo je proizvelo preko 70.000 opasnih kemijskih spojeva poput DDT-ja i PCB-a. Mnogi od tih spojeva nisu nestali/razgradili se nakon upotrebe već su se raširili i akomulirali u prirodi, ljudskim i životinjskim masnim stanicama. Ne znajući što da učine s tim kemikalijama, stanice podliježu razvoju karcinoma, hormonalnim neravnotežama, nepravilnom razvoju i raznim urođenim manama te dugoročnim genetskim promjenama koje će se prenositi na buduće naraštaje.
Izborom neotrovnih sredstava za čišćenje i osobnu higijenu, smanjenjem korištenja plastičnih stvari (boca, vrečica, tanjura, pribora za jelo...itd.), ne korištenjem CFC i ostalih uništavača ozonskog sloja, korištenjem prirodne kontrole štetnika i korova u vrtovima i poljima, pročišćavanje otpadnih voda sa farmi i iz kanalizacije pomoću biljnih pročišćivača, podržavanjem ekološke proizvodnje hrane i odjeće, moguće je suprotstaviti se uništavanju prirode i zagađenju okoliša.
2.3 ZAŠTITA BIORAZNOLIKOSTI I EKOSISTEMA
„Fizička osnova za razmnožavanje i raznovrsnost prirode ne smije se sistematski uništavati. To znači da proizvodni obim prirode ne smije biti smanjen u kvaliteti i kvantiteti te da ne smijemo žeti više od prirode nego što ona može obnoviti i ponovo stvoriti.“
Ako se ne zaštite zemlja, voda i zrak, uskoro nećemo imati što jesti, piti i udisati.
Šume, livade, močvare, jezera, oceani i ostali prirodni produktivni eko sistemi osiguravaju hranu, vlakna, kisik, staništa, prirodno recikliranje organskog otpada, reguliranje temperature i ostale dobrobiti za cjelokupni život. Milionima godina ovi prirodni eko sistemi bili su zaduženi za pročišćavanje planeta i stvaranje prikladnog staništa za ljude i sav ostali život. Razarajući ili narušavajući taj sistem, ugrožavamo život i vjerojatnost opstanka ljudske populacije.
Odgovor na sve navedeno nalazi se u promjeni načina razmišljanja i djelovanja. Umjesto uništavanja šuma i prašuma, šumsko obilje može se iskoristiti i kao izvor hrane koji se samostalno obnavlja. Također, potrebno je smanjiti ili prestati koristiti izvore hrane koji su se do sada prekomjerno koristili i dovedeni su do kritičnog broja za opstanak poput riba i ostalih morskih plodova. Trebaju se koristiti i proizvodi/predmeti za višekratnu upotrebu poput platnenih vrečica umjesto papirnatih i plastičnih, staklene boce umjesto plastičnih, itd.. Smanjenjem korištenja pitke vode za čišćenje i zalijevanje te upotreba kišnice u te svrhe, korištenje kompostnih toaleta i komposta kako bi se zemlji vratili vrijedni hranjivi sastojci. Zaustavljanjem širenja urbanih sredina i poticanjem dekontaminacije rubnih površina, osigurat ćemo životni prostor ugroženenim vrstama te im omogućiti zaštitu i razvoj.
2.4 EFIKASNO KORIŠTENJE RESURSA RADI UŠTEDE NOVCA, SMANJENJA OTPADA U ODNOSU NA LJUDSKE POTREBE
„Korištenje resursa mora biti pravedno i učinkovito u odnosu na ljudske potrebe. To znači da se osnovne ljudske potrebe moraju uskladiti sa najbolje mogućim i najuspješnim metodama korištenja, uključujući i pravednu raspodjelu tih resursa.“
Jednostavno, korištenjem manjih količina materijala i uštedom novca možemo zadovoljiti potrebe svakog pojedinaca na planeti.
Naše društvo je ekstremno neuspješno u proizvodnji i korištenju stvari. Oko 93% nekog proizvoda je otpad, a samo 7% je proizvod. Paul Hawke procjenjuje da se za izradu jednog laptopa od 2 kg upotrijebi se 20.000 kg sirovina. Američka udruga inžinjera procjenjuje da samo 2-3% energije i resursa koristimo uspješno. Nadalje, planeta neće moći izdržati daljnji porast stanovništva i potrošnje ako se nastavi ovim tempom. SAD predstavlja samo 4% svjetske popolacije koji konzumira 25% resursa i proizvodi 50% otpada od ukupne količine. Preko 20% ljudi živi ispod egzistencijalnog minimuma sa primanjma od 1,4% ukupnog svjetskog prihoda, a što im omogučava samo da prežive. Iz tog razloga, oni nemaju drugog izbora već da ruše prašume, prodaju ugrožene vrste, prekomjerno izlovljavaju ribu, oštećuju koraljne grebene, sagorijevaju ugljen i ostale otrovne energente. Temeljeno na modelu „ekološkog otiska“ (ecological footprint), premašili smo za 30% planetarne kapacitete, tako da ako nastavimo ovim tempom iskorištavati prirodne resurse, uskoro će nam trebati više od 3 planete.
Odgovor na navedenu nesavjesnost nalazi se u osvještavanju poslovnog sektora, vlada, neprofitnog sektora i pojedinaca u svakoj lokalnoj sredini o održivom razvoju. Povećanjem efikasnosti od samo 10% omogućila bi se enormna ušteda novca, stvaranje novih radnih mjesta, smanjenje proizvodnje otpada kao dio nove Industrijske revolucije. Veća efikasnost iskorištavanja sirovina i resursa podrazumijeva smanjenje trošenja sirovina, recikliranje, ponovna upotreba i kompostiranje. Redizajniranjem zgrada i ostalih objekata, industrijske proizvodnje i proizvoda, omogućio bi se sigurniji i održiviji život. Poticanjem diskusija i izražavanja svog mišljenja među prijateljima, suradnicima, unutar obitelji o tome što su naše istinske i temeljne potrebe glede rada, stanovanja, zdravlja te atraktivnog i prirodno bogatog okoliša u odnosu na stres, zagađenja, otpad i skupoću.
Podjeli članak
